utorak, 7. lipnja 2016.

Teta pričalica na "odjelu za rak"


"Kako to možeš?", često mi znaju postaviti pitanje.
Ili mi kažu: "Svaka čast! Ja to ne bih mogao/la." 
Odgovor kako "to" mogu vrlo je jednostavan.

Mnogo sam naučila posljednjih mjeseci. Prvenstveno o sebi.

Naučila sam da MOGU. Mogu sve što mislim da mogu.

Mogu...jer ovaj svijet treba ljude koji mogu!
"Teta Sanja, podsjećaš me na gusaricu!", rekao mi je dječak D, misleći na zaštitnu odjeću (masku, kapu, halju i kaljače) koju moraju nositi svi posjetitelji "odjela za rak".
U njegovim sam očima gusarica. Snažna gusarica. I zato - mogu! Kako jedna gusarica "to" ne bi mogla?

I zato, svi vi koji mislite da možete, pridružite nam se od jeseni kada će se primati novi gusari i gusarice. Radno vrijeme: 1h/tjedno. Opis posla: čitanje priča, smijanje, crtanje, pjevanje i, naravno, igra gusara. Plaća: iznadprosječna (dječji osmijeh, zagrljaj, poljubac i srce k´o kuća).

Mogu! :)