Okus osvete ili Journal 64 četvrti je po redu roman Jussija Adler-Olsena iz serijala o policijskom inspektoru Carlu Mørcku i njegovom sektoru Q.
Ovo je priča o Nete Hermansen, ženi koja je od strane društva i okoline još kao djevojčica bila obilježena kao patološki promiskuitetna, izopačena, prosta i slaboumna. Priča u čijoj se pozadini krije strašna istina.
U Danskoj se između 1923. i 1959. godine djevojke poput Nete (prema mišljenju odabranih) smještalo na jedan otok. Otok Sprogø. Tamo su djevojke maltretirali, vršili prisilne pobačaje i sterilizacije ne bi li se spriječila reprodukcija „nepodobne“ vrste. Često te djevojke uopće nisu bile slaboumne. Nije ni Nete. Zašto i tko je to činio? Tko si je uzeo za pravo odlučivati tko je podobna, a tko nepodobna Dankinja?
Netinu zlu sudbinu krojilo je više ljudi, međutim samo jedan ju je zapečatio. Bio je to Curt Wad, vrhunski liječnik i osnivač stranke Jasne granice.
„Ideje koje su stajale iza Jasnih granica širile su se brzinom munje, iako se glavna misao vodilja nije javno izgovarala: Loša krv ne smije se miješati sa onom dobrom.“
Nakon što je uspjela napustiti taj strašni otok, Nete se odlučuje osvetiti. Kome? Svima koje je smatrala odgovornima za svoju sudbinu.
„Uzme šest omotnica, sjedne za stol i označi svaku jednim imenom. Curt Wad, Rita Nielsen, Gitte Charles, Tage Hermansen, Viggo Morgensen i Philip Nørvig. Jedno ime za svako razdoblje njezina života u kojem su se stvari razvijale u pogrešnom smjeru.“
Pet ljudi nestaje u istom razdoblju. Svi osim Curta Wada. Nikada nisu pronađeni.
Uz Netinu priču kroz različita razdoblja njezina života, paralelno pratimo priču policijskog inspektora Carla Mørcka i njegovih pomoćnika Assada i Rose. Oni izvlače ovaj stari slučaj iz zastare i malo po malo slažu dijelove slagalice povezanih nestanaka. Iako se kroz čitavu knjigu pretpostavlja kraj, ipak dolazi do neočekivanog prevrata.
»Dovoljno sam dobra!«Carl kimne.Da, zaista je bila.Jednom.
Napeti triler odličnog Olsena čijim sam pisanjem oduševljena. Službeno sam „navučena“!
smile emoticon
P.S. Istražila sam priču o otoku Sprogøu, koji nije proizašao iz Olsenove mašte, već zaista postoji i u navedenom razdoblju se koristio u strašne svrhe.
Nema komentara:
Objavi komentar