srijeda, 23. rujna 2015.

ENTUZIJAZAM


entuzijazam, -zma grč. (enthusiasmos) oduševljenje, zanos, žar, zanesenost; stanje poleta, ushita; entuzijast(a) - zanesenjak; ushićen čovjek, oduševljen nekom idejom; čovjek koji se odnosi prema nečemu s entuzijazmom; čovjek žarko predan nekom poslu (izvor: Rječnik stranih riječi, Bratoljub Klaić)
Već mi se neko vrijeme mota ta riječ po glavi. Nešto što više ne primjećujem tako često u svojoj okolini. Čast izuzecima. Možda je vrijeme da promijenim okolinu. Sebe neću mijenjati. Ja sam valjda najveći entuzijast koji postoji na kugli zemaljskoj. Dobijem čokoladu ili cvijet, sretna sam kao dijete. Kupim knjigu, veselim se do neba i natrag stići doma, zavući se pod deku i početi čitati. Idem na putovanje, prštim od radosti. Istinske radosti i želje za upoznavanjem nečeg nepoznatog i novog. A to su „samo“ male stvari.

Promatram ljude oko sebe. Nikada neće biti dovoljno zadovoljni. Diplomiraju. Pa, šta? To je samo papir koji ne vrijedi ništa u ovoj zemlji! Ma, nemoj?! Uskoro ću diplomirati (napokon!). I znate što? Skakat ću od sreće! Taj „bezvrijedan“ papir koštao je moje roditelje i mene novaca, živaca, suza, vremena, odricanja i truda. I imam itekako pravo biti entuzijastična oko toga.

Nakon diplome, za one sretne, slijedi posao. Iznova promatram ljude oko sebe. Ništa im ne nedostaje, ali opet nisu zadovoljni. Pitaš ih za posao, namršte se.  Dobila sam posao nedavno. Vrištala sam od sreće. Tati, mami, bratu, dečku, prijateljima. To je bio posao kojeg sam jako htjela i ljudi, ja sam ga dobila! Svojim trudom i radom. 
Moj prvi pravi posao. Neće biti lako, ali sam ipak entuzijastična oko toga.

Parovi se useljavaju skupa. Nakon određenog lijepo provedenog vremena zajedno, ljudi se odluče za sljedeći veliki korak. Ogroman korak. Po meni, važniji od braka. Iskreno, za neke nisam ni primijetila da su se uselili. Kad ih pitaš za to, slože onu „it´s not a big deal“ facu. Tebi možda nije, ali meni je to nešto vrijedno ushićenja i veselja. Naučila sam da u svemu, a pogotovo u ljubavi, ako je prosječno, bez entuzijazma i žara – to nije to! Već sad vrištim od sreće na samu pomisao zajedničkog života sa svojim dečkom.

Želim u svemu uživati do maksimuma, upijati sreću i sretne trenutke svoga života i zauvijek ih pamtiti. Jer to jesu dani koje treba pamtiti. Ne želim nikada izgubiti svoju istinsku „joie de vivre“
i entuzijazam u svemu što radim. Veselite se, radujte se, skačite, budite entuzijastični i okružite se entuzijastima. To nije „samo“ papir, „samo“ posao, „samo“ zajednički život. To su trenuci koji čine Vaš život. To jest Vaš život. Hoćete li zauvijek biti promatrač sa strane ili živjeti svoj život punim plućima, entuzijastično - na Vama je.

Sanja V.


ponedjeljak, 7. rujna 2015.

Sarah Jio: Uvijek i zauvijek


Ovu knjigu nabavila sam sasvim slučajno na odmoru, dok sam kupovala namirnice u dućanu. Naravno, za oko mi je odmah zapela polica sa knjigama i pokleknula sam, iako sam ponijela i više nego dovoljno novih knjiga za čitanje. Klasika. 
Privukla me ova prekrasna naslovnica, opis knjige i naravno, cijena od samo 29,90 kn. Romansa, književnica kao glavni lik, kuća na predivnom otoku, baršunasti dnevnik iz 1943., tajne. Prodano! :)

Emily Wilson autorica je knjige Poziv za Ali Larson, koja se našla na listi bestselera u New York Timesu. Na promociji svoje knjige upoznaje Joela, odvjetnika iz New Yorka, najpoželjnijeg neženju i - svog budućeg supruga. Emily je imala sve, rekli bismo. Započela je uspješnu spisateljsku karijeru i našla čovjeka svojih snova.


Osam godina nakon, sve se mijenja. Rekao je naš Gundulić: Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje. 
Emily više ne uspijeva pronaći inspiraciju za nastavak svoje knjige i rastaje se od supruga, koji sada ima novu ženu u svom životu s kojom se ubrzo i ženi. Život Emily Wilson se raspada.


...ma koliko se trudila, nisam imala što više napisati, što više reći. S vremenom me agentica prestala zvati. Izdavači su se prestali pitati. Čitatelje više nije bilo briga.
Debela karta. Raskošna kaligrafija. Bila je to pozivnica na vjenčanje. Njegova pozivnica. Šest popodne. Večera. Ples. Proslava ljubavi. Govedina ili piletina. Prihvaća sa zadovoljstvom. Odbija sa žaljenjem. Otišla sam do kuhinje, mirno prošavši pokraj kutije za smeće, i umjesto da je bacim, stavila pozlaćeni papir ravno na smeće...

Što učiniti u ovakvim situacijama? Bijeg. Bijeg od života i gorke svakodnevice.
Emily ima pratetu Bee, koja živi na Bainbridge Islandu, gdje je Emily provodila ljeta cijelo svoje djetinstvo. Kada Bee pošalje Emily razglednicu s pozivom da dođe k njoj, Emily to, uz nagovor svoje najbolje prijateljice Annabelle, prihvati. Tada započinje prava avantura sa bezbroj prevrata i neočekivanih događaja u Emilynom životu.
Njezina je kuća bila nekako nezemaljska, galebovi su letjeli iznad glave, imala je bujne vrtove, širio se miris tjesnaca Pugeta, imala je veliku kuhinju s prozorima koji su gledali na sivu vodu, a odjekivao je začarani šum valova koji udaraju u obalu.
Brainbridge Island nikada nije mogao skriti svoju veličanstvenost, čak ni pod velom tajne. Gledala sam kroz prozor dok se trajekt približavao Eagle Harboru, prolazeći pokraj šljunčanih obala otoka i domova s drvenim krovovima koji su se hrabro držali za obronke brda. Njihove unutrašnjosti okupane narančastim sjajem dozivale su me, kao da ljudi u njima ostavljaju mjesto za pridošlicu dok se skupljaju oko kamina da pijuckaju vino ili topli kakao. 
 Sivoplava voda, mozaik pješčane i stjenovite obale - prizor je oduzimao dah. Poželjela sam baš u tom trenutku poletjeti van i tražiti školjke ili dizati kamenje i tražiti rakove ili se svući i plivati do plutača kao što sam radila ljeti u djetinstvu. Željela sam uroniti u to veliko, tajanstveno more. Od te pomisli sam se ponovno osjetila živom, ali potrajalo je tek jedan trenutak.

Emily nije ni slutila kako će se osjećati živom i duže od jednog trenutka. Ništa više neće biti isto od trenutka kada u ladici noćnog ormarića u kući svoje pratete pronađe stari dnevnik prepun tajni iz obiteljskog života. 

Bio je to nekakav dnevnik. Uzela sam ga i prešla rukom preko hrpta. Bio je star, a njegov intrigantni crveni baršunasti uvez izgledao je staro i ofucano. Dotaknula sam ga odmah osjetivši krivnju...

Na samom početku dnevnika napisano je: Ja se zovem Esther i ovo je moja priča. Čitajući stranice baršunastog dnevnika i ulazeći u Estherin svijet, Emily sve više zanima tko je Esther. Je li ona samo izmišljeni lik? Je li Esther ustvari Bee? Kako će se Estherina priča odraziti na živote Bee i Emily? Hoće li Emily inspirirati Estherin dnevnik za daljnje pisanje? Hoće li se Emily oporaviti ili možda ponovno zaljubiti? Sve to morat ćete otkriti sami. 

Uvijek i zauvijek idealno je štivo za opuštene ljetne dane i čitanje na plaži. Uživala sam čitajući divne opise krajolika i poželjela posjetiti to mjesto. Dosad se nisam susrela sa autoricom Sarah Jio, ali sada ću svakako istražiti njezin književni opus.  
Hrvatski nakladnik je Mozaik knjiga, a knjigu možete nabaviti na svim kioscima po već spomenutoj pristupačnoj cijeni od 29,90 kn. Uživajte u čitanju!


Sanja V.

petak, 4. rujna 2015.

James A. Levine: Plava bilježnica


James A. Levine započinje ovu potresnu priču posvetom: 


Djevojci u ružičastom sariju
s ukrasom duginih boja.
Stajala je
pred blistavoplavim kavezom.

Levine je ugledni američki liječnik i znanstvenik koji je, pri jednoj od humanitarnih misija UN-a, posjetio Indiju i sudjelovao kao istraživač. Ono s čime se susreo ondje, potaknulo ga je na pisanje ovog potresnog svjedočanstva.  

Ovo je priča o petnaestogodišnjoj djevojci Batuk koja radi kao prostitutka u Common Streetu u Mumbaiju. Ondje djecu prisiljenu na prostituiranje njihovi zlostavljači doslovno drže u kavezima. Batuk je jedna od te djece, zahvaljujući svom ocu koji ju je prodao dok je imala samo devet godina. Saznajemo kako Batuk voli pisati i svoje misli potajno zapisuje u plavu bilježnicu

Zovem se Batuk. Petnaestogodišnja sam djevojka smještena u kavezu na Common Streetu u Mumbaiju. Ovdje sam šest godina i blagoslovljna sam ljepotom i darom za pisanje. Moja ljepota dolazi iznutra. 
Razmišljam o svom fizičkom okruženju i nikako ne mogu shvatiti kako je moj otac dopustio da završim ovdje. Uza sve njegove priče, uza sav njegov neobuzdani smijeh, i uza svu njegovu vjeru u darežljivost moje sudbine, kako je mogao dopustiti da njegov srebrnooki leopard završi ovdje, položen na žrtveni oltar? 

Batuk u svojoj plavoj bilježnici opisuje sve - putovanje s ocem u Mumbai, prvo susretanje sa prostitucijom, silovanjem i nasiljem, kratak boravak u Sirotištu gdje ju njen "dodijeljeni" muž seksualno iskorištava, dolazak u Common Street, sva svoja razmišljanja i potresna svjedočanstva, sve ono što jedno dijete ne bi trebalo moći ni zamisliti, a kamoli iskusiti. Prostituiranje metaforički naziva "pečenjem kolača". 


 Iz djevojčice koja je u ovu kuću ušla prije samo dva dana kao pritiskom sklopke preobražena sam u novu Batuk. Ponekad vam se život promijeni u sekundi, a ponekad za takvu promjenu treba čitav životni vijek. U mom slučaju trebala su dva dana.
Sada sam opet sama. Nisam osjetila strah još od one noći kad sam upoznala svoje ujake, ali sada se taj osjećaj vratio. Ovime se plava bilježnica završava. 



Drugi dio romana nije zapisan u plavu bilježnicu, već na listove papira. Batuk napušta Common Street. Unajmljuje ju bogati poduzetnik za svog sina koji priređuje zabavu u hotelu Royal Imperial u Mumbaiju. Batuk daljnje događaje zapisuje na listove papira koje, zajedno sa svojom plavom bilježnicom, vješto skriva od pogleda drugih. 
Ovdje se također susreće sa teškim fizičkim nasiljem, seksualnim iskorištavanjem i zlostavljanjem, počevši od strane liječnika koji ju je došao pregledati do sina bogatog poduzetnika Iftikhara i njegovih prijatelja.  


Postoji neka osobita tišina koja nastupi kad netko izađe iz prostorije; zrak je tiši nakon što je ta osoba otišla nego što bi bio da uopće nisam bila tu. Sada je u zraku opipljiva tišina. Osluškujem je dok ležim na podu kupaonice i moj se um počinje isključivati dok u njega ulaze nasumične misli i boje.
To je filozofija jedne prostitutke. Ja sam ona koja jesam samo u ovom trenutku vremena; moja mi prošlost ne pritišće ramena, a moja budućnost je neodrediva i stoga ne može biti predmetom brige ili interesa. Ja nisam ništa drugo i ničeg drugog niti nema. 

Na kraju romana je pogovor napisan od strane autora, gdje objašnjava kako je nastala ova potresna priča o Batuk. Kao liječnik i znanstvenik na svojim se misijama diljem svijeta susretao sa najsiromašnijim i socijalno najugroženijim dijelom stanovništva. Svidjela mi se njegova poruka svijetu i želja da ovom pričom otvori oči mnogima. To mu je i uspjelo. 


Zaključio sam da su osmijeh, naklon glavom i stisak ruke najdublja i najuniverzalnija sredstva komunikacije među ljudima.
...postupno sam se počeo udaljavati od onog što sam napisao - kao da je Batuk dobila vlastiti glas a ja postao tek njezin predstavnik za odnose s javnošću. 
To je Batukin svijet i njezin glas - glas nade. 

Hrvatski izdavač knjige je Naklada Ljevak i može se nabaviti na svim kioscima po cijeni od 39,90 kn.

Sanja V.