petak, 3. srpnja 2015.

Što može jedan osmijeh, topao pozdrav i malo dobro djelo



Često obavljam kupnju u jednom trgovačkom lancu u blizini gdje stanujem. Na izlazu iz centra gotovo svaki put stoji isti simpatičan gospodin, sa osmijehom od uha do uha i prodaje – Ulične svjetiljke. Promatram ljude kako ga obilaze u širokom luku, kao da ima šugu. Promatram i ne vjerujem.

Pripisujem to neznanju i neinformiranosti. Ma, ljudi ne znaju što su Ulične svjetiljke. Ne znaju da ih prodaju ljudi koji su ostali bez krova nad glavom. Bez svega. Ne znaju oni da su to ljudi koji umjesto da prose i moljakaju za novac, taj novac na ovaj način pošteno zarade. Nisu napadni, naporni i dosadni. Ne znaju oni da časopis košta kao jedna njihova pišljiva kava. Pripisujem to neznanju, jer bojim se istine.

Svaki put priđem tom nasmiješenom gospodinu. Lice otkriva težinu njegovog života, no ipak je uvijek nasmiješen. Razmišljam bih li ja mogla biti tako pozitivna da nemam sve što imam, da nemam ono osnovno - sigurnost i dom. Teško! Dajem mu taj iznos svoje pišljive dnevne kave, on meni časopis zauzvrat. Izraz na njegovom licu je neprocjenjiv. Što može jedan osmijeh, topao pozdrav i malo dobro djelo, ha?

"No one has ever become poor by giving.", rekla je Anne Frank.                              
Ne odvraćajte pogled. Ne bježite. Ne zaobilazite. Toplo ih pozdravite. Osmjehnite im se. Pomognite im kada ste u mogućnosti, jer - naše malo, njima znači mnogo.

Sanja V.

Nema komentara:

Objavi komentar