Često
obavljam kupnju u jednom trgovačkom lancu u blizini gdje stanujem. Na izlazu iz
centra gotovo svaki put stoji isti simpatičan gospodin, sa osmijehom od uha do
uha i prodaje – Ulične svjetiljke. Promatram ljude kako ga obilaze u širokom
luku, kao da ima šugu. Promatram i ne vjerujem.
Pripisujem
to neznanju i neinformiranosti. Ma, ljudi ne znaju što su Ulične svjetiljke. Ne
znaju da ih prodaju ljudi koji su ostali bez krova nad glavom. Bez svega. Ne
znaju oni da su to ljudi koji umjesto da prose i moljakaju za novac, taj novac
na ovaj način pošteno zarade. Nisu napadni, naporni i dosadni. Ne znaju oni da
časopis košta kao jedna njihova pišljiva kava. Pripisujem to neznanju, jer bojim se istine.
Svaki
put priđem tom nasmiješenom gospodinu. Lice otkriva težinu njegovog života, no
ipak je uvijek nasmiješen. Razmišljam bih li ja mogla biti tako pozitivna da
nemam sve što imam, da nemam ono osnovno - sigurnost i dom. Teško! Dajem mu taj iznos svoje
pišljive dnevne kave, on meni časopis zauzvrat. Izraz na njegovom licu je
neprocjenjiv. Što može jedan osmijeh, topao pozdrav i malo dobro djelo, ha?
"No one has ever become poor by giving.", rekla je
Anne Frank.
Ne odvraćajte pogled. Ne bježite. Ne zaobilazite. Toplo ih pozdravite. Osmjehnite
im se. Pomognite im kada ste u mogućnosti, jer - naše malo, njima znači mnogo.
Sanja V.
Nema komentara:
Objavi komentar