ponedjeljak, 26. siječnja 2015.

Davina: Moja kišna djevojčica



Moja kišna djevojčica dirljiva je i topla priča koja prikazuje odrastanje jedne posebne djevojčice, Princeze, koju je napisala Princezina majka, pod pseudonimom Davina. Davina je žena u četrdesetim godinama, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine koja je napustila rodnu zemlju i otišla u Njemačku. Iako se tamo nije planirala zadržati osobito dugo, zaljubila se i, naposlijetku, udala. Još kao mlada, Davina otkriva kako neće moći imati svoju biološku djecu. Davina i njezin suprug odlučuju se na posvojenje. Čim postaju „podobni posvojitelji“, kreću u potragu za svojim djetetom. Međutim, posvojenje djeteta u Njemačkoj ne polazi im za rukom uz objašnjenje socijalne službe da, ukoliko budu imali izbor dati dijete njima ili bračnom paru u kojem su oboje Nijemci, odlučit će protiv njih. Preostaje im jedino mogućnost posvojenja djeteta iz Davinine rodne Bosne i Hercegovine. Pošto su imali svu potrebnu dokumentaciju socijalnih službi iz Njemačke, ubrzo kreću u BiH po svoju Princezu, tada osamnaestomjesečnu bebu. Bračnom paru rečeno je kako Princeza ima zdravstvenih problema, treba operaciju nogu, ima rahitis i problema s krvlju. No, tada nisu ni slutili koliko je Princeza zapravo - jedinstvena.

Mama Davina kroz svoju priču detaljno prikazuje različita razdoblja Princezina odrastanja, od prvoga dana kada je ugledala svoju djevojčicu, vrtića, škole, pa sve do Princezine petnaeste godine. 
Ubrzo nakon posvojenja, Davina je shvatila kako je Princeza posebna, no nikako nije mogla „uperiti prstom“ što je to točno i zašto je tome tako.
„Puzlice našeg života poprimale su sve izgledniji oblik, ali nam je još uvijek trebalo mnogo djelića.“
„Naravno da to nije kod nas išlo kao kod normalnih smrtnika. Princeza je jednostavno odlučila, vjerojatno odmah po rođenju, da kod nje sve ide u suprotnom pravcu.“
 „Znali smo oboje da s Princezom nije sve u redu i htjeli smo saznati zašto Princeza ima tako poremećenu percepciju.“

Jednoga dana Princeza se vratila iz škole i donijela roditeljima poziv za razgovor kod školskog psihologa. Dan nakon toga, slijedi šok i nevjerica. Psihologinja je uvjerena da je njihova Princeza - autist.
„Poslije skoro deset godina pronašli smo zadnji dio svoje slagalice. Unatoč svemu, naša je slika bila gotova i lijepo je izgledala.“


Princeza dobiva dijagnozu. Ona je Aspergerov autist. Slagalica je napokon posložena!

Oduševila me ova priča o ne tako običnoj, a opet sretnoj obitelji. Oduševila me majka Davina, njezina izrazita snaga da, i u najtežim trenucima koje pruža život, ostane prisebna. Ganula me tako iskrena majčinska ljubav prema njezinoj jedinstvenoj djevojčici. Na tvrdnje mnogih kako posvojena djeca nisu „naša“ nego „tuđa“, majka Davina odgovara: 
„Princeza je MOJA i mojija ne može biti, ja nju ne da volim, ja nju dišem.“
Ono što me iznova i iznova oduševljavalo okrećući svaku sljedeću stranicu knjige, Davinina je psihička stabilnost i staloženost u teškim trenucima koje proživaljava s Princezom. Način na koji pristupa svakoj nedaći koja joj se našla na putu vrijedan je divljenja. No, Davina ne želi da se na nju i njoj slične roditelje gleda kao na heroje, ona ne želi tuđe sažaljenje. To je osobina jakih. I zato je za mene mama Davina pravi - heroj! Ne zato što je majka posvojenog djeteta i ne zato što je majka djeteta s posebnim potrebama. Zato što je snažna i zato što se bori protiv takva stava većine ljudi.

Recenziju završavam Davininim riječima koje bi nam svima mogle poslužiti kao vječna inspiracija i snaga:


Inspiracija svima. Hvala, mama Davina!
Pronađite vremena i svakako pročitajte ovu prekrasnu inspirativnu priču.

S.


4 komentara:

  1. Jednostavno i snažno :) Veselim se novim nostavcima! Keep it up

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala od srca!
      Trudim se da bude jednostavno, čitljivo i pristupačno svima, a opet dovoljno snažno da potakne ljude na čitanje. :)

      Izbriši
  2. Prekrasno si ovo napisala, toliko lijepih citata! Ne znam za druge, ali ja ju nakon ovog moram procitati!

    OdgovoriIzbriši